U čemu se sastoj manipulacija?

Picture
Ljudi su uvjereni u to da je svaka vjera nešto dobro, pozitivno, moralno itd. i onda, kad netko kaže da je kršćanstvo manipulacija ljudima - to izgleda čudno i u prvi mah neprihvatljiva tvrdnja. Što bi dakle moglo biti loše u kršćanstvu ili u bilo kojoj drugoj vjeri, religiji? Sami obredi, vjerovanja, običaji itd. proizišli iz kršćanstva nisu ništa posebno loše… bili oni istiniti ili lažni… to sad nije važno. Međutim, pitanje koje sam pokrenuo je: u čemu se sastoji manipulacija ili zavjera kršćanstva i ima li uopće toga? Osim stvarno mračne prošlosti Crkve u kojoj je bilo nasilja i ubijanja u ime vjere, pravovjernosti i sl. No, dobro, toga danas nema... Mislim da se manipulacija sastoji u tome što se ljude uvjerava u neku iluziju! To što se u ime Boga, odnosno Krista traže razne stvari od ljudi, uz obećanje nagrade itd. Kao što sam već naveo u nekim tekstovima, Biblija, Objava, ako se malo bolje razmotri i analizira, ne djeluje uopće kao neka apsolutna istina... Jer ima u dosta 'rupa' i čudnih stvari koje nikako ne bismo mogli povezati s Bogom. Potječe li stvarno od Boga ono Crkva uči stoljećima i stalno donosi neke nove dogme i proglašava ‘istine vjere’? Znači, manipulacija bi bilo to što Crkva uči i nameće ljudima neke navodno istine i to putem straha i prijetnji! Tako onda propisuje i određuje ljudima da trebaju ići u crkvu, vršiti obrede, krstiti svoju djecu, vjenčati se itd. Uči da je predbračni ili izvan bračni seks grešan, nemoralan i zbog toga nedopustiv! Iako čak sama Božja zapovijed što se toga tiče glasi: ne učini preljuba… Crkva nadodaje da je sve oko seksa grijeh! I prije braka i izvan braka, masturbacija, kontracepcija itd... Nije li to apsurdno? Pa onda nameće ljudima da trebaju imati što više djece, da nema kondoma i bilo kakvog sprečavanja začeća! Da je i to zlo i grijeh! Zatim uči da treba davati poreze, biti poslušan državnim i naravno, iznad svega crkvenim vlastima i to u ime Boga. Dakle, sve su to samo neki proizvoljni propisi, koji datiraju iz davne prošlosti... Još tu i tamo mogli bi neke stvari prihvatiti u ime toga ako bismo uzeli da se je Bog stvarno objavio… Da je njegova riječ zapisana u Bibliji itd. Međutim otkud potječu tzv. 'crkvene zapovijedi'? Kada je to Bog rekao da Crkva ima pravo ili treba proglašavati nekakve svoje zapovijedi? To posebno bode u oči protestante koji iako su kršćani ovo nikako ne mogu prihvatiti... Općenito mi se čini da su ljudski zahtjevi u ime Boga nepotrebni i zapravo lažni! Plašenje ljudi Bogom, tj. Božjim kaznama, paklom i sl. moglo bi imati i određeni pozitivan aspekt, ako ih se time odvraća od toga da jedni drugima čine zlo, nasilje i sl. Ali, kada se ljude ograničava i u ime Boga im se govori da moraju biti ovakvi i onakvi, da moraju činiti ovo i ono, jer u suprotnom se spominju Božje kazne i sl. onda je to potpuno neprihvatljivo!

Osim toga, kršćanstvo umanjuje ljudsko dostojanstvo i potencijale time što nameće ljudima osjećaj krivnje i slabosti. Ono čovjeka prikazuje uvijek kao jadno, ograničeno, nemoćno, slabo, grešno biće! Od njega se traži samo da vjeruje, nada se i čeka neku milost i pomoć. Uvjerava ga se da ne može ništa i da na ništa ne može utjecati! Da se mora moliti da bi mu Bog bio naklon i da bi mu pomagao u ‘toj suznoj dolini’. A slabog, uplašenog i nemoćnog čovjeka može se iskorištavati i njime manipulirati po volji! I u tome  vidim najveći problem što Crkva što ne dopušta čovjeku da upozna neke svoje mogućnosti i  razvija svoju svijest i unutarnje sposobnosti i moći! Sve što bi mu davalo neke moći proglašava se demonskim i zlim! Npr. neke tzv. ‘para normalne’ sposobnosti i sl. Od čovjeka se traži samo to da bude malen, ponizan, poslušan i vjeran Bogu i Crkvi i takav joj je onda najdraži, kad je bespomoćan i traži njezino posredništvo.

Lucidni snovi, otvaranje trećeg oka, korištenje pinealne žlijezde, astralna projekcija, podizanje kundalini, rad sa čakrama, vizualizacija, vježbe disanja, meditacije, proširenje svijesti, hyperspace vježbe i mnoge druge metode i tehnike duhovnog rada na sebi, proglašavaju se lošim, nedopustivim, zlim i naravno grešnim, jer to Krist  nije učio ili ne dopušta; jer to Bog nije objavio… Objavio je samo da se u njega treba  vjerovati i slijepo slušati one koji ga zastupaju! E, da, baš u tome je problem! U suprotnom, ne bi trebali usluge Crkvu, jer bi ljudi shvatili da se ne moraju krstiti, da ne moraju djecu “poučavati” u vjeri, da ih ne moraju slati na vjeronauk i da ih ne moraju pričešćivati i krizmati, da se ne moraju crkveno vjenčavati, da ne trebaju ni crkvene sprovode, da ne trebaju ići na mise i obrede, da ne moraju blagosloviti kuće itd. E, to je najveći problem Crkvi! Najveći problem je da izgubi svoje članove i da oni shvate da ne trebaju pastire. Da je sve to samo stvar običaja koje smo naslijedili od predaka!

Nekom se na prvi pogled može činiti da su spomenute stvari koje sumnjive, zle i mračne. Ali uopće nisu. To su samo neke od ljudskih mogućnosti koje očito većini ljudi nisu poznate… Postoje puno ezoterijskih tehnika i mogućnosti koje mogu pomoći u istinskom razvoju ljudskog bića i korištenju njegovih punih kapaciteta… Ne u cilju neke moći ili vladanja nad drugima, iskorištavanja, uništavanja ili nanošenje štete drugima! Nego su cilju boljeg i potpunijeg života. Ne u cilju nekakvoga ‘prodavanja duše đavlu’ radi materijalnih koristi, nego u cilju istinskog duhovnog napretka! Većina ljudi odmah ezoteriju i okultno povezuju s đavlom i nekakvim zlom i zato žive vrlo površno i mehanički…

Vjeruju da je potrebno biti siromašan, jadan, bolestan, slab i nemoćan, da bi se mogao svidjeti Bogu… a oni koji su uspješni u životu, moćni, bogati… da njih Bog kažnjava ili im sprema pakao i slične kazne… To je otprilike manipulacija kojom kršćanstvo zavodi čovjeka i nameće mu jedan težak put u ime toga da je to “Božja volja”! Da Bog želi da nam je teško i loše, da bi nas nagradio “u nebu”, za ono što smo pretrpjeli za njega na Zemlji  i slične gluposti! Osim toga, Crkva se prečesto služi metodom straha i zastrašivanja da bi odvratila ljude od određenih iskustava i spoznaja koja bi ih mogla osloboditi od robovanja prizemnim stvarima i pomoći u istinskom duhovnom razvoju...

Manipulacije kroz religije i ideologije

Picture
Ljudski život je jako subjektivan i ‘obojen’ vlastitim mislima, idejama i spoznajama. Kršćaninu - vjerniku takav koncept može izgledati jako uvjerljivo i istinito (kao jedina istina, realnost), dok će nekom drugom vjerski svjetonazor izgledati smiješno. Ateist će imati opet svoj svijet i svoje viđenje svijeta i kod njega će biti obrnuto… a kršćanin će smatrati kako je ateist jadan i ograničen, da ništa ne zna, da je slijep i sl. Da ne spominjem tu još muslimane i druge, koji će slično misliti o drugima, dok će biti ponosni na svoju baštinu itd. da ne nabrajam sve vrste vjernika i ‘nevjernika’…

Neki ovo nazivaju ‘kontejnerima’! Ljudi se tako smještaju u ‘kontejnere’ iz kojih promatraju svijet i smatraju da su samo oni ‘u pravu’, da je njihova istina objektivna, realna i jedina, a da svi drugi imaju pogrešno mišljenje, da su u krivu. I tako se svatko drži ’svog programa’ koji je usvojio kroz odgojno – obrazovne procese u obitelji i društvu, te do čega je ’sam došao’, birajući između svega ponuđenog i postojećeg.

Ovo je jedna činjenica, ova subjektivnost, da svatko misli da je u pravu, a drugi da su u krivu i nitko ne želi napustiti svoje sigurne ‘kontejnere’ iz čije perspektive promatraju svijet. Pa onda stječu sigurnost i superiornost, promatrajući druge, izvan njih, kao ‘izgubljene slučajeve.’

Ako možemo biti dovoljno objektivni, mogli bi iz ovoga shvatiti da ‘tu nešto ne štima’. Ili su svi u krivu (pripadnici neke ideologije, vjerovanja) ili je samo netko od njih u pravu… Nemoguće je da su svi u pravu! Zaključak bi bio da su izgleda svi u krivu! Da su religije i druge slične ideologije koje čovjeka vežu uz nešto (vjerovanje, program, svjetonazor) lažne, sve od reda i da ne postoji određena “prava” religija, koja bi bila istinita i sl. S tim da i ateizam možemo uvrstiti u jedan od kontejnera! Ateisti isto vjeruju u nešto (npr. u to da Boga nema…)

Cilj kontejnera je da čovjeka smjesti u određeni ‘tor’ (skupina, zajednica, grupa, narod i sl.) i da mu da određena vjerovanja i uvjerenja koja bi mu pružala sigurnost, osjećaj pripadnosti i superiornosti nad drugima, koji nisu s njima. Na taj način ga se i lišava potrebe razmišljanja. Jer netko drugi onda  misli za njega i netko drugi ‘zna’ bolje kako on treba živjeti i kako se treba ponašati... Sve ovo itekako ima smisao, ako shvatimo da netko drugi kreira našu stvarnost i daje nam određene ideje i uvjerenja…
Kad bi malo bolje proučili određe dostupne materijale iz povijesti, upoznali razne fenomene, religije i filozofije shvatili bi da nismo sami i da se netko poigrava s ljudima u određenim ciljevima, koji nama nisu do kraja poznati. Nazovimo ih ‘negativnim entitetima’ koji imaju za cilj stvarati kaos, sukobe, podjele, nerazumijevanje, napetosti među ljudima, a sve to služi im, nazovimo to tako - ‘za hranu’, jer se hrane negativnim emocijama i ljudskim sukobima (mržnja, srdžba, zavist, strah i sl.) O tome govori Carlos Castaneda u svojim knjigama, a i drugi na nešto modificirani način. Netko ih može nazvati vanzemaljcima, netko entitetima iz drugih dimenzija, netko duhovnim bićima… U svakom slučaju oni su iznad nas i imaju veću spoznaju, znanje i svijest od nas ljudi i 'drže nas u kavezu' u ovoj 3D realnosti u kojoj živimo...

U ovom tekstu neću se baviti dokazivanjem ili uvjeravanjem da nismo sami u svemiru… što bi bilo vrlo logično, ako možemo shvatiti veličinu svemira. A ako još shvatimo da postoje i druge dimenzije postojanja, osim ove vidljive, fizičke, onda će nam mnoge stvari postati jasnije… Ja ne govorim o ‘malim zelenima’, kao fikciji, koja nam se servira iz hollywoodske radionice zabave…

Dokaz tih ‘zavjera’ možemo pronaći u prošlosti. Postoje ‘tajna društva’ (tzv. bratstva) koja imaju veću razinu znanja i koji su stekli određenu moć u vladanju nad ljudima putem politike i religijskih sustava… (Preporučio bih tu knjigu: Bogovi iz raja, Williama Bramleya.) Ne kažem da su ljudi koji su u tim krugovima svjesni toga, ali rado prihvaćaju pozicije vlasti i moći nad drugima, bilo kroz politiku, ekonomiju ili religiju… O fenomenu patokratije govori knjiga Politička ponerologija, Andrewa M. Lobaczewskog.

Tako da sam došao do zaključka da su sve postojeće religije produkt ‘objave’ nekih nepoznatih entiteta iz svemira… Sve religije imaju nadnaravne elemente, ‘dokaze’ u obliku čuda i neprotumačivih fenomena, koji potvrđuju vjeru članova određene religijske skupine. Ateistima takve stvari ne znače ništa, jer to nisu ‘vidjeli na svoje oči’ i tako se uvjerili, ali vjernicima ovi fenomeni puno znače, jer misle da to potvrđuje autentičnost njihove vjere. (Koliko mi je poznato postoje činjenice izliječenja, raznih ‘ukazanja’, egzorcizama i sl. pojava, koje nitko ne može samo tako negirati). I kad netko doživi nešto 'nadnaravno', odmah mu se to čini kao dokaz u prilog vjere. No, ako smo malo bolje informirani, možemo shvatiti da tu nisu u igri samo biblijski Bog, Sotona i anđeli...

Profil i postotak vjernika

Picture
Službeni postotci raznih religija su uglavnom poznati. Do sada je Katolička Crkva bila “najjača”, a sada je već Islam najbrojnija religija. Ateista ima svega oko 1 milijarde, ali vjerujem da praktičnih ateista ima puno više, tj. onih koji žive zapravo kao ateisti, iako se službeno još deklariraju kao katolici, protestanti, pravoslavci, muslimani itd. ('po rođenju' i nacionalnoj pripadnosti), jer se negdje moraju svrstati... Razmatrajući te postotke, možemo doći do zaključka da zapravo ima jako malo 'pravih' vjernika, onih koji se doslovno drže učenja i pravila svojih religija! Možda svega stotinjak milijuna ljudi na svijetu. Oni su uvjereni da su samo oni u pravu, a svi ostali su jadni, grješni, bezbožni i sl. Ne vide kako su zapravo uski i ograničeni, kako ne vide ništa oko sebe i ne znaju puno o životu, drugim učenjima, svjetonazorima, običajima, nego se drže svoje vjere, kao da je ona stvarno nešto eksluzivno. Drugim riječima – žive u iluziji da je njihova vjera prava i jedina istina. Takvi ljudi obično su jako uski i ograničeni. Vide u svemu Boga i Božje djelovanje, znakove, čuda. Zanima ih samo područje vjere i duhovnosti u okviru svoje religije, puno mole, poste, čine dobra djela (pomažu drugima, ali “radi Boga” i nagrade koju zato očekuju). Često misle da će se samo oni spasiti, a zapravo ni u to nisu baš sigurni – jer tko zna? Boga doživljavaju kao vrlo strogog i neumoljivog Gospodara. Obilaze crkve, svetišta i raznorazne seminare, stalno se “usavršavaju”, nikad im nije dovoljno. Potreban im je uvijek novi poticaj, motivacija za svoj fanatizam i gorljivost. To je otprilike profil takvih 'pravih' vjernika.

Od 1,2 milijarde katolika, oni koji idu nedjeljom na misu je otprilike 10% ili čak i puno manje... a to je onda 120 milijuna tzv. 'praktičnih vjernika', koji redovito 'upražnjavaju' svoje vjerske potrebe. Takvi su često vrlo površni, tradicionalni vjernici koji se izvanjski drže propisa i običaja, da bi zadovoljili formu, ali izvan toga se ne razlikuju od onih koji ne idu na mise, nego samo 'za veće blagdane'. Obično o vjeri ne znaju puno. Osim toga što 'idu' na misu, duhovnost im je na niskom stupnju. A oni koji su 'dobri vjernici', a koje bi se moglo nazvati i fanaticima su opet kojih 10 % od tog broja prakticirajući: dakle svega ima 12-ak milijuna 'pravih katolika' na svijetu, a u Hrvatskoj oko 40 tisuća, koji npr. posjećuju seminare, duhovne obnove, pobožnosti, mise itd.Ako će se 'svi spasiti', ili barem većina npr. katolika, onda su oni budale, jer se toliko trude nizašto. A ako će se samo takav tip ljudi spasiti – onda s takvim Bogom nešto nije u redu, jer ima neke čudne kriterije. I čudim se da oni jadni ne vide da tu nešto ne štima. Slično je i sa svima ostalima, pa čak i budistima, kod kojih postoji vrsta budizma za mase i budizam za one koji stvarno nešto ozbiljno traže i rade na sebi. A tako i hinduisti: mase, koje štuju svoje mnoge bogove i yogini koji rade na sebi i postižu nešto na duhovnom području. Vjerujem da je tako i kod ostalih. A možda i nije? Muslimani su skoro svi fanatični, kad se radi o običajima, ratovanju za vjeru… ili mi se to samo čini. Uvijek mi se činilo da su muslimani danas nešto kao katolici u srednjem vijeku. Pravoslavna crkva, tzv. ortodoksna, nije ništa bolja od Katoličke, što se tiče odanosti njenih pripadnika. 'Pro forma' u pravoslavnim zemljama svi su pravoslavci, samo formalno. Prakse ima uglavnom jako malo. A možda su se sad malo popravili, nakon pada komunizma – to ne znam. Kod njih nema ni obveze nedjeljne mise, kao kod katolika, nego samo nešto slave (krsnu slavu), 'pobožno' i deklarativno se križaju se sa tri prsta i to je sve. Monasi kod njih prednjače u duhovnosti. Kod njih su valjda samo monasi fanatici, ostali se baš puno ne zanimaju za 'otajstva vere'. Kršćanske “sekte”, manje grupacije, koje su se “odcijepile” od Katoličke Crkve jer su njihovi osnivači i vođe vidjeli da tu nešto ne štima, pa su stvarali nešto, svatko po svom nahođenju! Jedan ovo, drugi ono. Te kršćanske zajednice su obično naravno više fanatične, jer su oni naravno bolji od 'tradicionalnih katolika', koji kao što smo vidjeli uglavnom i ne drže puno do svoje vjere, osim što se ponose svojom pripadnošću toj velikoj zajednici, tj. instituciji, te divnoj i „slavnoj“ tradiciji…

Vjera kao virus

Picture
Vjera bi se mogla usporediti s programom, koji se može “instalirati” na naš hardwer (DNA). U prvi mah to možda djelovuje malo banalno i ne prihvatljivo, jer kako čovjeka uspoređivati s običnim strojem, kompjutorom? Čovjek je puno više nego hladan stroj. No, ipak ima nešto u tome. Taj progam bi mogli nazvati i malo drugačije – da je to kao neki virus kojim čovjek može zaraziti svoj um. Zapravo to je jedno te isto, jer virus nije ništa drugo nego zloćudni program, napravljen sa svrhom da nešto poremeti…Jer se radi o tome da onaj tko nije “primio vjeru”,  (odnosno taj virus) najčešće u djetinjstvu, od nekog, a najčešće kroz odgoj, od roditelja ili bilo koga, kasnije je obično imun na razna vjerovanja. Možda se intelektualno zainteresira za ta pitanja, hladno prouči jednu ili drugi religiju i odmah vidi da su to sve neke priče i konstrukcije uma. Dok oni koji su “primili vjeru” kroz odgoj, vjeronauk, pohađanje misa itd. gledaju na sve drugačije, lako sve prihvaćaju “zdravo za gotovo” bez puno pitanja i razmišljanja, dogme koje im se nameću, misleći “da je to jednostavno tako”. I da se to “mora vjerovati”, jer misle da 'moram cijeniti i čuvati vjeru svojih predaka', kao veliku vrijednost i blago... Obično uz to idu i emocije, jer ne može netko samo tako prihvaćati neke puste priče. Radi se o “doživljaju vjere”. Taj, recimo to tako “virus vjere” izaziva razne senzacije, doživljavanje Boga, ljubavi, blagoslova ili nazovimo to bilo kako i samo ako bar malo uspije isključiti mozak, onda je 'zaražen'. Taj virus je onda jako teško ukloniti, jer zarazi cijeli 'sustav' i uvijek negdje ostane skriven, pa se lako vraća. Iako se čitav sistem brani (mozak, um) protiv njega, teško ga je odstraniti, ako se razum uvijek blokira. To je virus koji zapravo blokira razum, tj. isključi ga za ovo područje i prebaci ga na vjeru. Zato vjernici mogu funkcionirati na vjeri, iako ona nije uvijek (iil nikad) razumski opravdana...Ako čovjek površno drži do vjere, tj. ako je ne shvaća dovoljno ozbiljno, onda s njom može sretno živjeti do kraja života… Ali ako je zagriženi vjernik, onda će se mučiti i postavljati si neka pitanja: pa jeli to moguće, jeli to istina, jeli to baš tako kako piše tamo, kako nas uče itd. I doći do toga da shvati da je to samo iluzija, koja djeluje samo na momente, a koja se proteže sve do vječnosti i zagrobnog života (kad bi se napokon trebala ukazati kao stvarnost, ali tko zna?)
I kad razum kaže, da to nije baš tako, da je nelogično, neprihvatljivo, onda pomisli – e, to je od đavla! Te misli nisu od mene, od razuma, nego od đavla, moram se braniti, moram braniti vjeru, jer ona je tako važna, dragocjena, bez nje sam izgubljen. Moram vjerovati da je tako, jer je to Bog rekao, to piše u Bibliji ili u bilo kojim “svetim spisima”, to su vjerovali 2000 godina, pa nisu valjda svi bili glupi i naivni...

Zato vjernici stalno padaju u krizu, ali im se vjera odmah brzo vrati, ako su u stanju u takvim situacijama uvijek isključiti razum.
Ne kažem da su glupi ili tupavi! Mogu biti vrlo inteligentni na bilo kojem području, ali u njihovom svjetonazoru dominira vjera i pomaže im sve rupe zakrpati vjerom.

U svakom slučaju vjera sužava njihovu svijest i gledanje ne život. Postaju “uski” i skučeni. Gledaju na život u perspektivi vjere i ništa ostalo ih previše ne i ne zanima. Na ovaj način vjera im šteti, jer im daje jednu krivu sliku svijeta (izobličenu i suženu). Pojednostavljuje im život i smisao života. Bog je stvorio čovjeka, Isus nas je spasio, moramo vjerovati, biti zahvalni Bogu i držati se vjere da bi se spasili. Nakon smrti idemo u raj ili u pakao i zato moramo vjerovati, činiti dobra djela, živjetu u skladu s vjerom i onim što nas vjera uči, “da bi se spasili.” To je neka crno-bijela slika života. Život je puno ljepši i ima širu perspektivu i pruža više mogućnosti, nego kad se na njega gleda “očima vjere” (kao kroz neki filter).

Kad je čovjek više otvoren, može pronaći puno više mogućnosti, nego kad prihvaća naputke Crkve koja sve druge izvore i učenja proglašava neprihvatljivim za vjernike (demonskim)! A postoje mnoga lijepa i obećavajuća učenja koja govore o tome da je čovjek puno više nego što smo se ikad usudili pomisliti. Reinkarnacija je očito nešto realno i izvjesno - što opet Crkva negira i proglašava zabludom i krivovjerjem! Vjerujem da samo mijenjamo oblike (tijelo kao privremeno odijelo ili kako neki kažu “vozilo” koje koristimo) i da je život ovdje samo škola i jedno određeno  iskustvo.

Puno vjerojatnije je da Bog, ako uopće postoji – kao što o njemu uče religije - kao Osoba, ne može biti takav kakvog ga prikazuju. Da traži od čovjeka pokornost, poslušnost, štovanje, žrtve i žrtvovanje i sl. Apsurd je i to da je Bog tako skriven, nevidljiv, nedostupan, nespoznatljiv, a toliko traži apsolutnu vjeru, odanost, predanost, odricanje od života, od sebe, od svega. Znači, o njemu zapravo ne možemo znati apsolutno ništa, a moramo mu sve podređivati i nadasve vjerovati, te svoj život usklađivati s njegovom voljom, koja je također zapravo nepoznata.

Poslušnost krepost ili naivnost

Picture


“Sotona može biti sve samo ne ponizan i poslušan i zato je jako važna poslušnost.”

Ovo je omiljena rečenica Crkve ili vjernika kojom žele uvjeriti nekog da je poslušnost jako dobra stvar! Međutim, otkud ona potječe? To je pravo pitanje! Jer, tko kaže da je Sotona baš takav? Gdje to piše? Nigdje – to je proizvoljna priča, mašta, fikcija…

U zadnje vrijeme mi je poslušnost postala potpuno neprihvatljiva, nakon što sam malo bolje promislio o toj “vrlini”! U ime čega, zašto, bi ona bila vrlina i krepost? U redu je biti poslušan u nekim situacijama. Npr. na poslu. Ako neću biti poslušan šefu, vlasniku firme itd. on će me izbaciti i ima potpuno pravo na to, jer ona je vlasnik i šef i ima pravo određivati pravila i ja moram slušati! Ako ne, bit ću izbačen. Tu nema diskusije… i s tim se slažem, donekle. Takav je sistem, pravila (‘tko jači taj tlači’!) Međutim, biti poslušan iz nekakve kreposti i principa, je glupost! Zašto bih bio poslušan budalama i primitivcima? Zato što su budale i primitivci!? Zato što su neznalice?

Zar nije negativno biti POSLUŠNIK sistema, stranke, institucije (samo radi određenih privilegija)!? Najbolji primjer negativnosti poslušnosti je vojska. Tu se iznad svega traži poslušnost! Čovjek mora biti spreman ubijati 'neprijatelje' jer mu to jel', nalaže poslušnost. U ime interesa nekog naroda, nacije, ideologije i sl. Poslušnost je zapravo veliko zlo, iz kojeg proizlaze mnoga zlodjela u povijesti čovječanstva,

Liječnici su poslušni farmaceutima, jer oni imaju novac i time utjecaj na njih! Političari (koji su zapravo mairionete) su poslušni onima koji su ih doveli na vlast… (demokracija je samo farsa, to i vrapci na grani već ponavljaju…) Svećenici su poslušni biskupima i hijerarhiji, jer nemaju pravo na vlastito mišljenje! Novinari su poslušni svojim urednicima i preko njih zapravo vlasnicima novina! Direktori moraju biti poslušni svojim vlasnicima i provoditi njihovu politiku i strategiju… Šefovi moraju biti poslušni direktorima i provoditi teror nad radnicima i zaposlenicima! Građani moraju biti poslušni zakonima (lojalni) ma kakvi oni bili – jer tko njih što pita? Sve u ime kreposti poslušnosti! Evo kako je dobra poslušnost! Vidimo li sad u čijem je zapravo interesu poslušnost? I stvarno čini se da u njoj nema ničeg pozitivnog! A u Crkvi je ona “svetinja”, jer je Lucifer bio navodno neposlušan Bogu... Međutim, tako nešto čak ni Biblija ne potvrđuje, osim u Otkrivenju koje je nastalo daleko nakon Krista. Znači on sam o tome nije ništa rekao... Otkud onda potječe ta legenda da se je Lucifer pobunio i odbio poslušnost Big Bossu? Kako su je crkvenjaci lijepo zapakirali i servirali vjernicima da bi od njih, opet u ime Boga tražili ‘poslušnost’. Dakle poslušnost je više ’svjetovna krepost’, jer odgovara moćnicima, da mogu provoditi svoje planove, nego duhovna i moralna! Poslušnost nema nikakve veze sa vjerom i duhovnošću i ne vjerujem da bi Bogu bila draga i potrebna.

Sloboda je ono što ima najveću vrijednost. U toj slobodi činiti dobra i plemenita djela je bolje nego sto puta biti poslušan diktatorima, koji se prave bogovima i trube kako je poslušnost jako velika vrlina! Takva poslušnost je stoga neprihvatljiva. Jer se putem nje zapravo gazi sloboda pojedinca! Zbog poslušnosti su milijuni ljudi stradali, jer su u ime poslušnosti morali šutjeti, lagati, provoditi tiraniju, izvršavati prljave poslove i sl.

“Kada razmišljaš o dugoj i mračnoj historiji čovječanstva, naći ćeš da je mnogo više groznih zločina počinjeno u ime poslušnosti nego što je ikada počinjeno u ime pobune.”
C. P. Snow


Ukazanja i privatne objave

Picture
Mnogim vjernicima “privatne objave” ili razna ‘ukazanja’ jačaju vjeru. Pretpostavljam da vjernici rezoniraju tako da ono što je bilo prije 2000. godina je dosta upitno i nesigurno… ali ono što je bilo nedavno ili se događa sada, nam potvrđuje da je vjera ipak nešto stvarno, a ne neka apstrakcija! Kroz npr. ukazanja ‘Majke božje’ i sl. ukazanja i ‘čuda’...

Međutim, to ipak ne znači ništa i ne potvrđuje da bi se tu moglo raditi o autentičnoj Božjoj intervenciji koji bi slao “Majku božju” koja se često pojavljuje sa djetetom u naručju! Pa jeli Isus i sada dijete, kojeg Marija nosi u naručju? Ima li tu imalo logike? Kakve su to ‘prikaze’? I zašto? Zanimljivo je tu naglasiti da se je u Egiptu Izida prikazivala kao žena s djetetom...

Te ‘objave’ bi mogli tumačiti kao poigravanje s ljudima od strane nekih viših entiteta. Nekima se ukazuju kao vrag, a nekima kao bog itd. Bog se svakako ne može ‘ukazati’ i ne ukazuje se, kad je beskrajan, nedokučiv, nespoznatljiv itd. Možemo li zamisliti Boga koji se ‘ukazuje’, koji poprima neki oblik? Ja ne. Pa čak i sama Biblija kaže: “Boga nitko nikad nije vidio…” Da može i da je (ograničena) osoba, kako ga inače religije shvaćaju, trebao bi se svako malo ukazivati ljudima i time ih “spašavati ih”, pozivati na pravi put, jer su ga zaboravili, jer ne vjeruju dovoljno u njega i sl.

Spomenuti entiteti se mogu predstavljati kao Bog, kao Isus, kao Marija itd. i to su ta famozna ukazanja, a zapravo to su iluzije ili neka vrsta projekcije. Čitao sam neke od tih tzv. “privatnih objava” itd. i sve je to nekako čudno… Uglavnom zastrašujuće i morbidno. Koliko je tu prijetnji, koliko zastrašivanja, koliko pozivanja na “pokore” i kajanje… Pa je Bog uvrijeđen, pa trpi zbog toga, pa se ljuti, pa je jadan, bespomoćan, pa ga smiruju “da ne kazni svijet”… Kakvog to Boga oni prikazuju kroz takve 'objave'!? Sv. Faustina je imala neobična ukazanja, a i mnogi drugi tzv. sveci, kao npr. Gema Galgani, kojoj je ‘Isus sjedio u krilu’… Pa Mariji Margareti se ukazuje “Srce Isusovo”! Zamislite, Isus pokazuje svoje srce (drži ga u rukama!) Kako je to čudno, zar ne? Nakon toga više se ne zove Isus, nego Srce Isusovo… A vjernicima je sve to normalno i sasvim prihvatljivo, tj. katolicima. Ostali kršćani to isto doživljavaju sa nerazumijevanjem i zgražanjem…

Ono što se opisuje u tim objavama je prestrašno! Bog se prikazuje kao da uživa u patnji svojih “izabranika” i kao da potiče njihove patnje. Na jednom mjestu sv. Faustina opisuje kako je u hostiji vidjela Isusa kao dijete i u daljnjem opisu kaže “svećenik ga prelomi i pojede”! Nije li to zapravo morbidno!? Zapravo i inače je sama pričest vrlo čudna, jer se zasniva na jedenju tijela i pijenju krvi! (ljudožderski i vampirski običaj) Ali vjernicima je to naravno nešto ’sveto i uzvišeno’, zato jer ih vjera tako programira da im je to ‘normalna stvar’, da je to ‘otajstvo’ koje nevjernici ne razumiju… A što se tu ima za razumjeti, osim da se jede Isusovo tijelo i to ‘ne simbolički, nego stvarno i doslovno’! Eto, u to katolici vjeruju… I to se zove otajstvo (misterij) vjere!

Takvih ‘objava i čudesa’ ima i na internetskom prostoru, zahvaljujući vjernicima koji padaju na to i žele ‘širiti’ takve stvari… u cilju da vrate izgubljene ovce, prije nego li bude prekasno… (npr. www.exdeo.com)

A takvih morbidnih opisa, čudnih svetaca ima jako puno. Pa traženje poslušnosti, pokornosti, pa dovođenje do toga da se ljudi smatraju užasnim, jadnim, bijednim, grešnim… U ime čega? Pa kakav bi to bio Bog koji bi tako uživao u ponižavanju ljudi? Zar nismo stvoreni na “Božju sliku i priliku” kako tvrdi i sama Biblija!? Što je u nama toliko zlo i krivo, da bi se čovjek cijeli život trebao kajati i smatrati grešnim, mizernim, zlim, jadnim?

Čak i sama Crkva ne prihvaća većinu tih “privatnih objava”! Sv. Faustina je ipak priznata od crkve… ali za mene je to sve isto! Kao i Lurd, Fatima, Međugorje itd. Nije mi jasno, kako Crkva, koja se tobože bazira na ‘Božjoj objavi’, može prihvaćati takve objave!? To se međusobno pobija! Ako prihvaća ‘privatne objave’, onda znači da zapravo tobože autentična ‘Božja Objava’ nije dovoljna…

Između ostalog, kad bi sve to imalo neke logike, onda bi se Bog (odn. Isus) trebao kao prvo ukazati Papi u Vatikanu ili Marija koja se inače ukazuje!  Ovako nastaje čudna zbrka kod vjernika kad im se govori: slušajte papu i biskupe, pa slušajte objave ili ne slušajte… I ako je Bog navodno dao “vlast” Crkvi, onda zašto šalje ‘Gospu’, ‘anđele’ i koje kakve svece… da donose neke poruke, proročanstva i sl. stvari? I to nekoj djeci, bakama i sl. osobama kojima se može manipulirati. Zašto ne papi, biskupima i svećenicima?? Pa, možda u njih nema povjerenja!? A jadni puk bi im trebao vjerovati, hm.

Zapravo znam i priču koja to tumači – zašto se ta ukazanja događaju djeci? Zato jer su ona nevina, dobra, čista, iskrena. No događa se i nekim starijim ljudima... Moje tumačenje je da se to događa takvima zato jer bi drugi, obični, normalni ljudi vidjeli da tu nešto neobično. Vidjeli bi da se radi zapravo o nekoj holografskoj stvarnosti… da je to dio nekog scenarija. U svakom slučaju, jasno je da se djecom, neukim i starijim ljudima može bolje manipulirati, nego nekim zrelim, odraslim ljudima i to je izgleda jedini razlog da se to događa njima, a ne prosječnim ljudima…

Božje zapovijedi

Picture
Dane su u izvornom obliku navodno preko Mojsija Izraelcima. Te ‘zapovijedi’ su zapravo prekrojene i dosta izmijenjene. Ne želim ih sada pojedinačno analizirati, ali svako može uzeti Bibliju i vidjeti ih u izvornom obliku, pa vidjeti kako one glase u Katoličkoj Crkvi! Dan subotnji, koji se izričito tamo navodi promijenjen je u Dan Gospodnji koji je kršćanima nedjelja, a ne subota! Osim toga, izmijenjena je zapovijed: ne pravi sebi lika onoga što je na nebu i na zemlji itd. To je jednostavno izbačeno! Izbačeno je i ono: ne poželi vola, magarca, kravu itd. svoga bližnjega! Ne učini preljuba, izmijenjeno je u: ne sagriješi bludno! Toliko o evidentnim izmjenama… Crkva navodno na to ima pravo: mijenjati Božje zapovijedi i osim toga dodavati svoje (crkvene): pridonosi za crkvene potrebe i sl.

Druga stvar je to što Božje zapovijedi zapravo uopće i nisu previše originalne, nego se navodno spominju i u Egipatskoj knjizi mrtvih ili čak i na nekim drugim mjestima.

Zanimljivo je primijetiti da zapovijedi preskaču mnoge suvremene oblike zla ili nehumanog ponašanja! Nikome ne treba uopće objašnjavati da je ubojstvo nešto negativno i zlo! Ili krađa ili laž i sl. Ali me zanima zašto mnogi oblici zla tu uopće nisu spomenuti, a ima ih dosta u međuljudskim odnosima.

Mito se negdje u Bibliji spominje, ali ne i u Zapovijedima! Ne spominje se ni uzimanje opijata, droge i sl. A toga je bilo i u ono vrijeme, a pogotovo ne raspačavanje istih. Znači to bi prema Božjim zapovijedima bilo dozvoljeno!? 

Nadalje, ne spominje se ne davanje zaslužene plaće radnicima… A to se Crkva kasnije sjetila, pa ih je je uvrstila u neke dodatne zapovijedi koje u svakom slučaju nisu Božje! A možda je to Bog zaboravio? Kapitalizam isto nije loš i potpuno je legalan… Kada se korporacije šire i gutaju sve pred sobom. Kada se zapošljavaju siromašni iz Kine, Indije ili Afrike u cilju profita i ‘razvoja’, to je isto sasvim normalno i bezgrešno! Tko ima dat će mu se još, a tko nema oduzet će mu se i ono malo što ima! Pa to je čak Isus navodno rekao…

Ne spominju se ni malverzacije društvenim dobrima! To valjda nije krađa? Prema tom principu krađa je ako gladan ukrade kruh, a ako si netko prisvoji tvornicu, uništi je i otpusti radnike, to nije nikakav grijeh, prema Božjim zapovijedima! Crkva to može ubrajati u grijeh, ali Bog to nigdje ne spominje u svojim zapovijedima! Dobro, onda nije bilo tvornica, ali je bilo nekih društvenih, zajedničkih dobara…

Pa onda nigdje se ne spominje da su manipulacije ljudima nešto nedozvoljeno ili zabranjeno Božjim zapovijedima! A tih manipulacija je bilo uvijek, a ne samo danas i to od strane vladajućih, vođa naroda, kako političkih, tako i religijskih! Danas se može manipulirati izborima i izbornim rezultatima. Mogu se namještati ljudi putem medija, po volji ’sive eminencije’ i vlasnika medija. Bogu to ne smeta, jer se to ne protivi njegovim zapovijedima? Neka vladajući vladaju kako hoće nad masom… Glavno da je vlast od Boga kako kaže sv. Pavao!

Ne smije se lažno svjedočiti na sudu, ali mediji mogu lagati i manipulirati masama u svojim ciljevima. To Bog isto ne zabranjuje, a ni Crkvi to očito ne smeta, osim ako ona sama nije ‘na tapeti’ medija…

Zatim, ratovi nikada nisu proglašeni zabranjenim! Izraelci su vodili mnoge ratove u ime Boga. To se prema Božjim zapovijedima smije: ubijati, klati, spaljivati, razarati! To je čak časno, ako se čini u ime naroda i u ime Boga! Osvajanje, genocid, širenje svojih teritorija Bog uopće ne zabranjuje! A tako su nastala sva kraljevstva i kasnije države…

Bordeli i prostitucija isto nisu zabranjeni Božjim zapovijedima! Samo je izričito preljub zabranjen! A ni masturbacija nije zabranjena u Božjim zapovijedima, dok Crkva to naravno negira i kaže da je svaka bludnost grijeh! Ali u Božjim zapovijedima to nije navedeno!

Ropstvo i robovlasništvo Bog nikad nije zabranio! Uvijek su ljudi mogli slobodno iskorištavati druge ljude, ako su to mogli i bili za to sposobni. Ako su bili nadmoćni i bogati, mogli su držati robove, prodavati ih i kupovati slobodno, jer trgovinu ljudima Bog nikada nije zabranio! Na sličan način funkcioniralo je i feudalno društvo! Plemići su mogli imati posjede, na kojima su kmetovi za njih radili za koricu kruha! Iskorištavanje drugih ljudi Bog nikada nije zabranjivao, a ni “njegova” Crkva! A zašto bi, kad je njoj tako bilo dobro? Mogli su graditi veličanstvene crkve i ‘crkvene građevine’, Bogu ‘na slavu’ i živjeti u blagostanju iskorištavajući puk koji je bio zadovoljan, ako je imao koricu kruha i krov nad glavom.

Zatim uništavanje prirode Bog nigdje ne spominje! Rušenje šuma, zagađivanje okoliša, ekologija se ne spominje. Pa zar Bog nije znao kako će to biti u budućnosti, kada dođe razvoj tehnologije i civilizacije!? Nego tek neki kršćani danas, tek nakon onih svjetovnih udruga (zelenih) kažu da ipak ne bi trebalo uništavati prirodu, da je to zapravo 'grijeh'...

Mučenje životinja se isto ne spominje! Dapače, može ih se mučiti, toviti, uzgajati, iskorištavati i ubijati po volji – prema Božjim zapovijedima to nije uopće grijeh, ni zlo! Danas lanci ‘mesne industrije’ mogu mirne duše funkcionirati, jer Božje zapovijedi tako nešto ne zabranjuju! Može se mučiti životinje na farmama, prevozeći ih vagonima i kamionima po svijetu, kao ‘meso’, makar još žive…

Trovanje se isto ne spominje! Npr. kad liječnici i farmaceuti propisuju ljudima lijekove u cilju zarade i profita, to Bog ne zabranjuje, ni jednom svojom zapovjedi! Znači to nije grijeh, to je dozvoljeno!?

Bankarstvo isto nije uopće zlo! Kada se ljudima oduzima novac i materijalna dobra, ako se ne vrate vratolomne kamate za virtualni novac isto nije nikakav grijeh – prema spomenutim Božjim zapovijedima! Banke mogu slobodno ‘poslovati’ i ‘derati ljudima kožu’! To nije grijeh! Spominju se tamo negdje kamate i lihvarstvo u Bibliji, ali Božje zapovijedi o tome ne kažu ništa!

‘Deranje kože’ ljudima od strane države putem poreza isto nije grijeh, jer vladajuća kasta mora od nečega živjeti…

Uništavanje zemlje i seljaka isto nije grijeh, ako je u interesu moćnih i bogatih. Zato političari mogu biti u prvim redovima u crkvama, jer njih Crkva ne proziva i ne spominje njihove (javne) grijehe protiv naroda!

To su samo neki ‘grijesi’ modernog društva i ljudi koji se ne spominju u tzv. Božjim zapovijedima! Oni se obično, tu i tamo svrstavaju u ‘grijeh ubojstva’. Kao npr. ako se netko svađa, onda kažu da je to protiv 5. Božje zapovijedi… A zapravo svađu, izrugivanje, ponižavanje, mučenje i teroriziranje Bog nigdje ne spominje u svojim zapovijedima! Pa nije li to ‘malo čudno’ i neobično? Kao i nepravdu, laž i obmanjivanje u smislu manipulacije se ničim ne zabranjuje! Osim ‘lažnog svjedočanstva’ na sudu protiv bližnjega!

To je ipak izgleda samo obična manipulacija i LAŽ! Navodne Božje zapovijedi ne govore ništa protiv toliko nepravdi, zla i zločina suvremenog svijeta, a i prošlosti! Svi ratovi, osvajanja, nepravedni međuljudski odnosi u prošlosti mogli su se možda spriječiti i iskorijeniti, da je Bog to negdje spomenuo u svojim zapovijedima! Možda bi se ljudska svijest drugačije razvijala, da je to Bog u svojoj objavi spomenuo… Međutim nije i to je još jedan dokaz te lažne Objave!

Ljudi su se sami morali izboriti za slobodu i ravnopravnost, malo po malo, tijekom stoljeća! Crkva tu nije učinila ništa, nego baš oni koji su ustali protiv crkvenog terora koji je vladao tijekom (mračnog) srednjeg vijeka! Ne kažem da su danas idealni međuljudski odnosi, ali barem nema robovlasništva i feudalizma koji je nesmetano njegovan i podržavan od strane Crkve, koja po tom pitanju nije učinila baš ništa! Osim toga, naglašavam koliko su Božje zapovijedi zapravo površne i koliko tu ima ‘rupa u zakonu’! Prema Božjim zapovijedima može se skoro sve… osim ubiti i lagati na sudu, te učiniti preljub, poželjeti neke stvari i sl. A glavne stvari su da se nema 'drugih bogova' i sl.

U potrazi za istinom

Picture
Želio bih kroz ovo što sam napisao navoditi na promišljanje o tome otkud zapravo religije na svijetu, a osobito kršćanstvo. Otkud, kako, zašto? Posebno naglašavam kršćanstvo, jer je ono na ovim našim prostorima dominatno. Mogao bih isto to ili slično pisati npr. protiv islama, ali nisam s njim u vezi, niti me se tiče. Ima vjernika koji su uvjereni da se kršćanstvo i Crkvu napada zato jer je ona 'prava'... Pa kažu: zašto ne napadaju islam, budizam ili hinduizam? Zašto samo Crkvu napadaju? Islam je priča za sebe...

Primijetio sam da je jako malo onih koji ozbiljno shvaćaju vjeru i po njoj žive, a daleko više onih kojima je ona samo folklor i tradicija i koji je zapravo uopće ne poznaju i vjeruju samo zato jer su tako odgojeni, naučeni. Npr. slavi se neki blagdan u nekom mjestu, pa onda ljudi dođu u crkvu na sat vremena i ‘odrade to’, a onda fešta do zore, koja zapravo nema puno veze s tim što se slavi. (nego, glavno je da se slavi:-))

Zapitajmo se onda otkud tolike vjere, religije, bogovi i vjerovanja? Ako su sve one bile samo mitovi i mitologija, a kršćanstvo jedina “prava vjera” i Božja objava, u tom svemu, kako onda da ono danas nema snagu, ni veći utjecaj na ljude? (ništa od onih navodnih Isusovih riječi: ‘učinite sve narode mojim učenicima’).

Prije sam mislio da Crkva ima pozitivnu ulogu, jer ljude želi prosvijetliti, “spašavati duše”, poučavati. Međutim, danas mi se ovaj cilj ne čini uopće pozitivan! Čini mi se kao da je to jedan planirani zadatak osvajanja svijeta i ljudi jednom ideologijom i nametanjem svima jedne “istine”, pored puno drugih, sličnih “istina”. I navest ću drugi citat iz Evanđelja, koji baš kao da “bode u oči”… “Učinit ću vas ribarima ljudi”! Kad se malo bolje razmisli - je li u redu poput ribara ljude loviti, u neke mreže?? Nije li to zapravo nasilje, i nije li ova usporedba zapravo ironična, jer zapravo otkriva o čemu se radi… (kao i uspoređivanje ljudi s ovcama, koje treba voditi)

Djela Crkve kroz povijest su zapravo ‘Opus diabolis’, kako je to dokumentirao njemački povjesničar Karlheinz Deschner u istoimenoj knjizi. I mogao bih puno pisati o tom negativnom aspektu – što je Crkva činila kroz povijest i kakva su zapravo njezina djela. Pa se može vidjeti da je to totalna perfidija. Prikazuje se u lijepom svjetlu, s pozitivnom misijom, uzvišenom zadaćom, programom i djelovanjem, tobožnje brige za ljude (duše). A u stvarnosti, to se sve pokazuje drukčije i zapravo obrnuto i tu bi mogli navesti Kristove riječi: “po plodovima/djelima ćete ih poznati”.

Kažu da je Crkva pomagala u opismenjavanju i učenju obrađivanja zemlje i bila nosioc kulture, obrazovanja. Međutim to nije ništa neobično, pošto je Crkva bila jedina koja je nešto imala. Svi ostali su bili siromašan puk koji nije imao ništa. (kmetovi) Crkva je imala svu vlast, moć i bogatstvo – a kakve to veze ima s Evanđeljem koje naglašava siromaštvo i ’siromašnog Krista’!? Ima li u tome onda ima išta od onoga što je Isus učio?

Primjerice budizam je nešto sasvim drugo. Nikada nije imao pretenzija uzimati vlast, širiti se silom, nametati svoje dogme pučanstvu i sl. Nego je bio središte duhovnosti i tko je želio – dolazio bi da bi nešto naučio – ukoliko je bio nezadovoljan životom i tražio duhovnost i neki dublji smisao. Vladari su isto tako uzimali neke njihove “učitelje” od kojih su tražili da ih nečemu nauče, prosvijetle – međutim, oni nikad nisu preuzimali vlast i nametali svoje “istine” drugima, vladajući nad njima i određujući im kako trebaju živjeti i u kakve “istine” trebaju/moraju vjerovati!

Umjesto da samo naučava, moli, meditira, proučava “svete spise” i po njima živi, te drugima ukazuje na ono do čega je došla i što ima (drugo je sad pitanje - ima li to uopće neku vrijednost?) i ostavi druge da to prihvaćaju i usvajaju – ako žele – ona je jednostavno “preuzelela svu vlast” u svijetu i pomoću državnog aparata “žarila i palila” donoseći “radosnu vijest” nasilnim metodama (kakva ironija!), Jer je to značilo zapravo prisilu, nametanje nečeg i otimanje onog što su ljudi prije imali (običaje, vjerovanja, svoje tradicije i sl.) – a to sve silom!

Najočitije od svega toga je spaljivanje “vještica” i prisilno pokrštavanje naroda. U slučaju da nisu to htjeli – bili bi likvidirani u ime Boga – da bi tobože “spasili dušu”. Starozavjetni tekstovi su ih valjda nadahnjivali na takve metode. Jer ako je Bog tako postupao, pa onda ga u tome treba nasljedovati (“primjer nam je dao…”) i poput “izabranog naroda” istrebljivati i zatirati pogane…

Malo sam se previše “zanio” u opisivanju Crkve i njezinih (ne)djela… ali nisam to htio. No ima toliko toga, da bi se zapravo mogle knjige o tome napisati. Zapravo su i napisane… samo ih vjernici ne čitaju, jer djeluju “svetogrdno” i “bezbožno”, a zapravo govore samo istinu, ali istina boli...

Saznao sam jednu važnu stvar oko istine, da nikom ne treba vjerovati na riječ! Da se čovjek tako može samo “upecati” ili uloviti u mreže, ako nekom ‘vjeruje na riječ’. Treba shvatiti, doživjeti (iskusti), prepoznati istinu, doći do istine i to svatko sam za sebe i ne prihvaćati samo tako razne ‘priče’. Jer tih priča ima jako puno… A istina je prije svega u nama, a ne negdje izvan nas! A ima dosta ljudi koji kada napišu knjigu ili dođu do nekog otkrića, na bilo kojem području, samouvjereno tvrde da je to tako i nikako drukčije.

“Sve istine prolaze kroz tri faze:
- prvo se ismijavaju
- zatim im se nasilno suprotstavlja
- i treće, prihvaćaju se kao očite/samo dokazive!”

Arthur Schopenhauer