Bog Hebreja ili svih ljudi
Kakva nam je to 'Božja objava' stigla do nas preko Crkve i kršćanstva i u koju bi ljudi danas morali vjerovati, jer je navodno to autentična Objava? U svemu tome možemo vidjeti puno rupa i nelogičnosti, ako samo malo logično razmišljamo.
U 'objavljenim religijama' sve započinje od Abrahama, koji je živio cca. 2000 godina pr. Krista i njegovog potomstva koje je onda dospjelo u Egipat. Zatim preko Mojsija, koji je vodio “izabrani” narod iz Egipta, uz sva čuda koja su se događala putem... Pa su tu i izraelski kraljevi i povijest tog naroda...
Na prvi pogled može to izgledati autentično, jer se čini da ima stvarno neku povijesnu pozadinu i ne čini se kao neki mit, poput mnogim mitova koji stoje u pozadini još starijih religija. Međutim, neki arheolozi su dokazali da slavni izraelski kralj Salomon najvjerojatnije nije ni postojao, a kamoli da je mogao imati kraljevski dvor koji se opisuje u Bibliji i neku značajniju moć i značenje u realnoj povijesti. Sva “čuda” koja se opisuju u Bibliji za vrijeme Izlaska, također su prilično upitna, prema nekim arheološkim istraživanjima.
Neki smatraju da su te biblijske priče nastale u Babilonu, da je to sve potjecalo od Kaldejaca, odn. Sumerana, od kojih su Židovi preuzeli svoju religiju i prilagodili je za svoje potrebe i o svemu tome stvorili zapravo mit, koji je pomogao tom narodu opstati pored puno moćnijh naroda.
Ako se uzme u obzir to da ljudska civilizacija vjerojatno postoji daleko više, nego što smo do sada mislili, onda ta Objava padaja u vodu! Jer, prema istoj Objavi, ljudi su “na početku” sagriješili i “pali u ropstvo đavla”, pa je Bog prema toj priči započeo 'povijest spasenja' čovječanstva preko izraelskog naroda, prije nekih 3-4 tisuće godina. Za tu misiju uzeo je jedan gotovo beznačajan 'narod robova', koji je tek u ropstvu, od navodno Jakovljevog potomstva, prerastao u narod i po njemu dobio ime - Izrael. Tu se postavlja pitanje ekskluzivnosti tog naroda! Pa zar svi ljudi nisu jednaki pred Bogom!? Otkud jedan takav “ekskluzivni” i povlašteni narod, pored svih ostalih naroda? A što s onim ljudima koji su živjeli prije? Sumerani i Kaldejci, Kinezi, Indijci čije civilizacije broje cca. 5000 godina ili čak daleko više!? Zar su svi oni dakle potpuno nevažni i beznačajni za Boga!? Spominju se još i drevnije civilizacije kao što je Atlantida, Lemurija, Hiperboreja, Mu i druge koje su bile prije čak 10 tisuća godina (Atlantida) i druge još starije. Egipćani, Maye i dr. su navodno preživjeli potomci tih civilizacija – što izgleda logično – jer su imali neke sličnosti npr. samo ako ovdje spomenemo arhitekturu (piramide). To istina znanstveno nije potvrđeno, ali puno toga sugerira da je doista tako, jer ima puno neobjašnjenih tragova u arheološkim otkrićima. Dakle, hoću reći koliko je to neprihvatljivo, da bi Bog izabrao jedan takav mali i beznačajan narod, pored svih drugih koji su postojali – da bi se preko njega objavio cijelom svijetu i svim narodima, kako to inače tumači kršćanstvo.
Drugi argument koji bi bio protiv ove “Objave” je taj da se u toj njoj ništa objektivno ne spominje o svijetu i stvarnosti. Zahvaljujući toj Objavi ljudi su dugo vremena, između ostalog, vjerovali da je Zemlja “ravna ploča”, da je u centru “svijeta” te da se Sunce i zvijezde okreću oko nje. Zašto Bog, ako se je već stvarno želio objaviti ljudima, kao što se to u vjerskim krugovima objašnjava, onda nije mogao biti puno konkretniji, objektivniji i jasniji u svojoj objavi? Zašto nije objavio npr. bar to da je Zemlja okrugla i da se okreće oko Sunca, da je svemir gotovo beskrajan, sa vjerojatno mnogim drugim svjetovima i civilizacijama. Ta Objava je bila uzrok progona znanstvenih otkrića o tome da Zemlja nije u centru svijeta, jer se upravo zbog tog otkrića baš ta Objava dovodila u pitanje. Rekli su: da je tako, Bog bi to objavio, što bi naravno bilo logično, a ovako, čini se da to ipak potvrđuje ne-autentičnost te Objave...
Slijedeći argument je taj da ako bi Bogu bilo stvarno stalo do toga da svi ljudi na Zemlji čuju za njega – onda bi isto bilo logično i prihvatljivo da se objavi preko nekog većeg naroda, kao što je npr. bilo Rimsko Carstvo, Grčka, Egipat, Kaldeja, Babilon i sl. a ne nekog “naroda robova”! Mogao je malo bolje argumentirati neke stvari i ostaviti bar nešto “opipljivo” o svojoj intervenciji u povijesti, bar neke tragove, poput npr. piramida koje su “vječni” spomenik jedne moćne civilizacije, čije tajne još danas ne možemo objasniti i shvatiti. Pustinja kao da je idealno okruženje za takvog Boga, jer se tamo svi tragovi brzo zametnu, pa sad nam ostaje samo da vjerujemo tim pričama i ljudskim predajama. Jedini „argument“ za Bibliju je poznata uzrečica koja se često ponavlja: „pisano je“ – koja bi valjda trebala biti ključna potvrda autentičnosti svega onoga što se tu govori.
Zatim, još jedno pitanje: zašto se sve takve 'objave' događaju negdje u pustinji, u nekim zabitima i tamo gdje uopće nema civilizacije, pismenosti, ni kulture? Uopće, apsurdne su objave jednog univerzalnog Boga (Apsoluta) nekim malim i beznačajnim narodima koji bi onda tu objavu kao trebali donijeti i prenositi svim ljudima, pa i nama danas. Osim toga, taj narod, kako se prikazuje u Bibliji je tako neobičan – jer sam Bog mu se objavljuje – a on ga uporno ignorira i radije štuje neke druge bogove!? Bogove drugih naroda, koji su navodno lažni, nepostojeći, krivi bogovi, idoli i kumiri. A sam jedini pravi Bog mu se objavljuje, univerzalni, stvoritelj svemira i svih ljudi, a oni kao da uopće za njega ne mare puno… Zar to nije čudno i neobično?
Zapravo Izraelci nisu čak ni pokušavali svoju Objavu prenostiti drugim narodima čitavih gotovo 2000 godina! Valjda zato jer je on bio doslovno samo njihov (plemenski) bog, a ne i Bog svih ljudi. Tako im se je i objavio, možemo to i danas čitati u tzv. Starom zavjetu. (Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev). Tek kršćanstvo je krenulo u pohod širenja te iste “Božje Objave” i to najprije skromno i stidljivo, a kasnije, kad je ojačalo, kada je postalo najveća svjetska institucija i sila - masovno i prisilno! Oni koji to ne bi prihvaćali bili bi čak radi toga ubijani! Možemo li vjerovati da je Bog stajao iza toga? Da se na ovaj način donosi ljudima „radosnu vijest“ o Bogu - nasiljem? Danas kažu da je to samo “ljudski element” i da je to bilo pogrešno, ali što možemo “ljudi griješe”, slabi su itd. Kakav je to onda Božji plan, da se vjera u njega širi na ovaj način!?
Budizam i hinduizam su zbog toga, rekao bih, više autentične religije, jer nikada nisu išli u pohod misionarenja i obraćanja drugih naroda silom, te donosili drugim narodima svoje “radosne vijesti” putem nasilja ili njihovih vladara.
Najveći logični argument za mene protiv bilo koje takve 'Božje Objave' i vjere nastale na toj istoj Objavi, je različitost vjera! Tako kršćani imaju jednu “objavu”, Židovi drugu, muslimani treću itd. Sve su međusobno podijeljene, godinama su se vodili ratovi među njima i tako se međusobno uvjeravali čija je vjera, odn. objava ispravnija! A navodno su od istog 'jedinog' Boga! Nije li to opet jedan apsurd!? Postoje mnoga tumačenja, npr. muslimana, koji kažu da je to isti Bog, ali su ga kršćani krivo shvatili, kao i Židovi, pa su tek oni sve „ispravno shvatili“ preko njihovog proroka (poslanika) Muhameda… Kršćani nemaju tumačenja za Islam, osim što kažu da je ta objava sigurno nije od Boga, jer negira Krista, koji je za njih od temeljnog značenja. (Krist kao Sin Božji koji se žrtvuje za ljude…)
Najviše ratova u povijesti vodilo se zbog vjere i vjerskih podjela i nejasnoća (nesuglasica). Pa zašto onda taj “pravi i jedini bog” nije dao neku univerzalnu objavu za sve, a ne svima na neki drugi način, kao da mu je bilo u cilju da time međusobno zavadi ljude. Već to dovoljno govori o takvim 'Objavama', koliko su autentične, logične i prihvatljive!
U 'objavljenim religijama' sve započinje od Abrahama, koji je živio cca. 2000 godina pr. Krista i njegovog potomstva koje je onda dospjelo u Egipat. Zatim preko Mojsija, koji je vodio “izabrani” narod iz Egipta, uz sva čuda koja su se događala putem... Pa su tu i izraelski kraljevi i povijest tog naroda...
Na prvi pogled može to izgledati autentično, jer se čini da ima stvarno neku povijesnu pozadinu i ne čini se kao neki mit, poput mnogim mitova koji stoje u pozadini još starijih religija. Međutim, neki arheolozi su dokazali da slavni izraelski kralj Salomon najvjerojatnije nije ni postojao, a kamoli da je mogao imati kraljevski dvor koji se opisuje u Bibliji i neku značajniju moć i značenje u realnoj povijesti. Sva “čuda” koja se opisuju u Bibliji za vrijeme Izlaska, također su prilično upitna, prema nekim arheološkim istraživanjima.
Neki smatraju da su te biblijske priče nastale u Babilonu, da je to sve potjecalo od Kaldejaca, odn. Sumerana, od kojih su Židovi preuzeli svoju religiju i prilagodili je za svoje potrebe i o svemu tome stvorili zapravo mit, koji je pomogao tom narodu opstati pored puno moćnijh naroda.
Ako se uzme u obzir to da ljudska civilizacija vjerojatno postoji daleko više, nego što smo do sada mislili, onda ta Objava padaja u vodu! Jer, prema istoj Objavi, ljudi su “na početku” sagriješili i “pali u ropstvo đavla”, pa je Bog prema toj priči započeo 'povijest spasenja' čovječanstva preko izraelskog naroda, prije nekih 3-4 tisuće godina. Za tu misiju uzeo je jedan gotovo beznačajan 'narod robova', koji je tek u ropstvu, od navodno Jakovljevog potomstva, prerastao u narod i po njemu dobio ime - Izrael. Tu se postavlja pitanje ekskluzivnosti tog naroda! Pa zar svi ljudi nisu jednaki pred Bogom!? Otkud jedan takav “ekskluzivni” i povlašteni narod, pored svih ostalih naroda? A što s onim ljudima koji su živjeli prije? Sumerani i Kaldejci, Kinezi, Indijci čije civilizacije broje cca. 5000 godina ili čak daleko više!? Zar su svi oni dakle potpuno nevažni i beznačajni za Boga!? Spominju se još i drevnije civilizacije kao što je Atlantida, Lemurija, Hiperboreja, Mu i druge koje su bile prije čak 10 tisuća godina (Atlantida) i druge još starije. Egipćani, Maye i dr. su navodno preživjeli potomci tih civilizacija – što izgleda logično – jer su imali neke sličnosti npr. samo ako ovdje spomenemo arhitekturu (piramide). To istina znanstveno nije potvrđeno, ali puno toga sugerira da je doista tako, jer ima puno neobjašnjenih tragova u arheološkim otkrićima. Dakle, hoću reći koliko je to neprihvatljivo, da bi Bog izabrao jedan takav mali i beznačajan narod, pored svih drugih koji su postojali – da bi se preko njega objavio cijelom svijetu i svim narodima, kako to inače tumači kršćanstvo.
Drugi argument koji bi bio protiv ove “Objave” je taj da se u toj njoj ništa objektivno ne spominje o svijetu i stvarnosti. Zahvaljujući toj Objavi ljudi su dugo vremena, između ostalog, vjerovali da je Zemlja “ravna ploča”, da je u centru “svijeta” te da se Sunce i zvijezde okreću oko nje. Zašto Bog, ako se je već stvarno želio objaviti ljudima, kao što se to u vjerskim krugovima objašnjava, onda nije mogao biti puno konkretniji, objektivniji i jasniji u svojoj objavi? Zašto nije objavio npr. bar to da je Zemlja okrugla i da se okreće oko Sunca, da je svemir gotovo beskrajan, sa vjerojatno mnogim drugim svjetovima i civilizacijama. Ta Objava je bila uzrok progona znanstvenih otkrića o tome da Zemlja nije u centru svijeta, jer se upravo zbog tog otkrića baš ta Objava dovodila u pitanje. Rekli su: da je tako, Bog bi to objavio, što bi naravno bilo logično, a ovako, čini se da to ipak potvrđuje ne-autentičnost te Objave...
Slijedeći argument je taj da ako bi Bogu bilo stvarno stalo do toga da svi ljudi na Zemlji čuju za njega – onda bi isto bilo logično i prihvatljivo da se objavi preko nekog većeg naroda, kao što je npr. bilo Rimsko Carstvo, Grčka, Egipat, Kaldeja, Babilon i sl. a ne nekog “naroda robova”! Mogao je malo bolje argumentirati neke stvari i ostaviti bar nešto “opipljivo” o svojoj intervenciji u povijesti, bar neke tragove, poput npr. piramida koje su “vječni” spomenik jedne moćne civilizacije, čije tajne još danas ne možemo objasniti i shvatiti. Pustinja kao da je idealno okruženje za takvog Boga, jer se tamo svi tragovi brzo zametnu, pa sad nam ostaje samo da vjerujemo tim pričama i ljudskim predajama. Jedini „argument“ za Bibliju je poznata uzrečica koja se često ponavlja: „pisano je“ – koja bi valjda trebala biti ključna potvrda autentičnosti svega onoga što se tu govori.
Zatim, još jedno pitanje: zašto se sve takve 'objave' događaju negdje u pustinji, u nekim zabitima i tamo gdje uopće nema civilizacije, pismenosti, ni kulture? Uopće, apsurdne su objave jednog univerzalnog Boga (Apsoluta) nekim malim i beznačajnim narodima koji bi onda tu objavu kao trebali donijeti i prenositi svim ljudima, pa i nama danas. Osim toga, taj narod, kako se prikazuje u Bibliji je tako neobičan – jer sam Bog mu se objavljuje – a on ga uporno ignorira i radije štuje neke druge bogove!? Bogove drugih naroda, koji su navodno lažni, nepostojeći, krivi bogovi, idoli i kumiri. A sam jedini pravi Bog mu se objavljuje, univerzalni, stvoritelj svemira i svih ljudi, a oni kao da uopće za njega ne mare puno… Zar to nije čudno i neobično?
Zapravo Izraelci nisu čak ni pokušavali svoju Objavu prenostiti drugim narodima čitavih gotovo 2000 godina! Valjda zato jer je on bio doslovno samo njihov (plemenski) bog, a ne i Bog svih ljudi. Tako im se je i objavio, možemo to i danas čitati u tzv. Starom zavjetu. (Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev). Tek kršćanstvo je krenulo u pohod širenja te iste “Božje Objave” i to najprije skromno i stidljivo, a kasnije, kad je ojačalo, kada je postalo najveća svjetska institucija i sila - masovno i prisilno! Oni koji to ne bi prihvaćali bili bi čak radi toga ubijani! Možemo li vjerovati da je Bog stajao iza toga? Da se na ovaj način donosi ljudima „radosnu vijest“ o Bogu - nasiljem? Danas kažu da je to samo “ljudski element” i da je to bilo pogrešno, ali što možemo “ljudi griješe”, slabi su itd. Kakav je to onda Božji plan, da se vjera u njega širi na ovaj način!?
Budizam i hinduizam su zbog toga, rekao bih, više autentične religije, jer nikada nisu išli u pohod misionarenja i obraćanja drugih naroda silom, te donosili drugim narodima svoje “radosne vijesti” putem nasilja ili njihovih vladara.
Najveći logični argument za mene protiv bilo koje takve 'Božje Objave' i vjere nastale na toj istoj Objavi, je različitost vjera! Tako kršćani imaju jednu “objavu”, Židovi drugu, muslimani treću itd. Sve su međusobno podijeljene, godinama su se vodili ratovi među njima i tako se međusobno uvjeravali čija je vjera, odn. objava ispravnija! A navodno su od istog 'jedinog' Boga! Nije li to opet jedan apsurd!? Postoje mnoga tumačenja, npr. muslimana, koji kažu da je to isti Bog, ali su ga kršćani krivo shvatili, kao i Židovi, pa su tek oni sve „ispravno shvatili“ preko njihovog proroka (poslanika) Muhameda… Kršćani nemaju tumačenja za Islam, osim što kažu da je ta objava sigurno nije od Boga, jer negira Krista, koji je za njih od temeljnog značenja. (Krist kao Sin Božji koji se žrtvuje za ljude…)
Najviše ratova u povijesti vodilo se zbog vjere i vjerskih podjela i nejasnoća (nesuglasica). Pa zašto onda taj “pravi i jedini bog” nije dao neku univerzalnu objavu za sve, a ne svima na neki drugi način, kao da mu je bilo u cilju da time međusobno zavadi ljude. Već to dovoljno govori o takvim 'Objavama', koliko su autentične, logične i prihvatljive!
Korijeni kršćanstva
Prema knjizi Vladimira Istarhova: ‘Udarac ruskih bogova‘ sami Židovi su stvorili kršćanstvo, da bi preko njega svim ljudima nametnuli štovanje njihovog, židovskog boga (Jahve). I da bi uništili postojeće kultove, ostalih bogova, tzv. poganskih naroda. Prema tom shvaćanju svi drugi narodi su 'pogani' (neznabošci), osim Židova…
Nisu to Židovi kao narod napravili, nego elita tog naroda! Autor spomenute knjige navodi da se Židovi smatraju posebnom rasom – koja ima za cilj vladati svijetom. Poznato je da oni inače sve ljude, nežidove nazivaju ‘gojima’, poganima, tj. potcjenjivački gledaju na ljude i ostale ljudske rase, kao na manje vrijedne, jer su oni “izabrani narod”, poseban i povlašten…
Svoju religiju nisu nikada htjeli širiti drugima. Ranije u prošlosti, kao ni danas! Ali svoju ideju i svog Boga su, kako se čini, počeli promicati preko drugih religija koje su stvorili, izmanipulirali (kršćanstvo i islam). Krist je neupitno postojao i odigrao značajnu ulogu u revoluciji duhovne misli na Zapadu, te svojoj borbi protiv farizeja i saduceja (svećenika, religije). Međutim – oni su izgleda sve izokrenuli i njega pretvorili u Boga, a preko njega su doveli do štovanja opet svog Boga, Jahvu (kao Boga Oca), te počeli misionariti i sve ljude ‘obraćati’ na tu vjeru, da štuju njihovog Boga i da na taj način oni (iza paravana) upravljaju svima, namećući im jednostavno svoju religiju i običaje – jer su valjda bili svjesni da drugi narodi ne bi samo tako prihvatili boga ili bogove drugih naroda. Jer u ono vrijeme, prije 2000 i više godina svaki narod imao je svoje bogove i božanstva koje je štovao i svoja vjerovanja.
U kršćanstvu (a posebno katoličkoj Crkvi) je doslovno sve preuzeto od Židova: psalmi, obredi po uzoru na judaizam, npr. pasha, njihova Objava (cijeli tzv. Stari zavjet) se preuzima, zatim mnogi njihovi blagdani koji su samo malo modificirani, jer su drugačije nazvani (npr. židovska Pedesetnica – kršćansko Uskrsno vrijeme od pedeset dana itd.)
Pavao, glavni širitelj kršćanstva, isto je Židov. Mnogi su odavno to rekli da je zapravo Pavao osnivač kršćanstva kakvo danas poznajemo. U njegovim poslanicama je sva teologija i kršćanski 'nauk'. Na njegovoj viziji je sve utemeljeno. Petar i ostali apostoli kao da tu igraju neku marginalnu ulogui, što se može vidjeti iz slijedećega: Pavao je osnovao na desetke ili stotine ‘zajednica’, a Petar i ostali apostoli – skoro pa ni jednu! Barem ni jednu koja se bilo gdje spominje. Što bi na to rekli vrli teolozi i egzegete? Mislim da se o tome zapravo i ne raspravlja, nego se uzima kao 'zdravo za gotovo' da je Bog izabrao Pavla za tu ulogu, dok su drugi apostoli isto naravno 'važni', iako ne osnivaju zajednice poput Pavla širom svijeta. O njima nema nikakvih autentičnih, ni pisanih znakova i tragova! Postoje Petrove, Ivanove, te Jakovljeva i Judina poslanica… Ali što je to u usporedbi s 14 Pavlovih!? Pa mnoge zajednice koje je osnovao na području Male Azije i Rima, dok ostali apostoli nisu osnovali niti jednu o kojoj bi bilo pisanih tragova. Sve se svodi samo na neke izgleda 'pobožne legende' kojih je kršćanstvo puno.
To je doslovno kao nametanje cijelom svijetu običaja i vjerovanja jednog naroda. Jer su ostali narodi imali svoje bogove i vjerovanja. Međutim, Crkva je kasnije proglasila da su te vjere bile poganske, tj. demonske i da to nisu bili bogovi, nego demoni, koji su ih poticali na štovanje, pa je zato trebalo nemilice zatrti i iskorijeniti njihove običaje, vjerovanja i rituale. Jer ako se nešto proglasi mračnim, zlim i to demonizira, onda je lako navesti 'pobožnu masu' na to da se sve takvo bez milosti uništi - jer je 'od đavla'!
Prema spomenutoj knjizi judaizam je za ‘obične’ Židove, a religija masona - za elitu, za one koji vladaju svijetom. A jedno i drugo izgleda vuče korijene iz Egipta! Zato izgleda neobično da masoni mogu svjesno vjerovati u Sotonu i smatrati ga svojim Bogom? Kako to da se ne boje osude, pakla i Boga? Međutim, sad je možda jasnije – zašto se ne boje – pa zato jer su religije njihov produkt, oni su to sve iskonstruirali i izmislili i taj pakao i tog Boga koji kažnjava – za široke mase. Da bi oni mogli nesmetano vladati ovim svijetom, držeći ljude u neznanju i strahu. Jer kad bi ljudi to otkrili i saznali neke stvari, više se ne bi bojali i ne bi se njima moglo tako manipulirati. Osim toga, religije su uvijek išle u korak sa politikom i vlašću. Sam Pavao potiče svoje zajednice kako je važno davati 'caru carevo', poreze itd. Naglašava kako trebaju biti podložni vlastima, jer su one “od Boga”!
Najprije su to činili samo kroz kršćanstvo, a sada, kad je ono oslabilo i kad ga se više tako ozbiljno ne shvaća, upotrebljavaju se nove metode i novi načini porobljavanja. Prije je bilo više duhovno, a danas postaje ekonomsko. Svjetsko gospodarstvo je u krizi, jer su oni koji vladaju svijetom ‘isisali’ sve ono što vrijedi, pa ‘doziraju’ kako im paše (npr. ruše dionice itd.) Kažu da je i New age od njih, jer time žele zavarati mase, pošto se više ne drže kršćanstva – pa sad treba neka nova religije za mase. I tu ima nešto. Neke stvari koje se danas nude na 'tržištu duhovnosti' su jednostavno plitke. Ali što je stvarno istina, to je jako teško ustanoviti, jer svatko na svijetu ima neku “svoju istinu” i svatko nešto “prodaje” za istinu. I zato kad netko za nešto tvrdi da je to “jedina istina” ili “prava istina” – onda tu treba biti jako oprezan. Istina se ne može nametati, nego do nje treba doći i otkriti je, spoznati, doživjeti da je to istina, a ne samo vjerovati ono što kaže neki vanjski “autoritet”. Autoritet bi trebao biti svatko sam sebi i jednostavno intuicijom doživjeti i prepoznati jeli nešto istina ili samo debela laž.
Nisu to Židovi kao narod napravili, nego elita tog naroda! Autor spomenute knjige navodi da se Židovi smatraju posebnom rasom – koja ima za cilj vladati svijetom. Poznato je da oni inače sve ljude, nežidove nazivaju ‘gojima’, poganima, tj. potcjenjivački gledaju na ljude i ostale ljudske rase, kao na manje vrijedne, jer su oni “izabrani narod”, poseban i povlašten…
Svoju religiju nisu nikada htjeli širiti drugima. Ranije u prošlosti, kao ni danas! Ali svoju ideju i svog Boga su, kako se čini, počeli promicati preko drugih religija koje su stvorili, izmanipulirali (kršćanstvo i islam). Krist je neupitno postojao i odigrao značajnu ulogu u revoluciji duhovne misli na Zapadu, te svojoj borbi protiv farizeja i saduceja (svećenika, religije). Međutim – oni su izgleda sve izokrenuli i njega pretvorili u Boga, a preko njega su doveli do štovanja opet svog Boga, Jahvu (kao Boga Oca), te počeli misionariti i sve ljude ‘obraćati’ na tu vjeru, da štuju njihovog Boga i da na taj način oni (iza paravana) upravljaju svima, namećući im jednostavno svoju religiju i običaje – jer su valjda bili svjesni da drugi narodi ne bi samo tako prihvatili boga ili bogove drugih naroda. Jer u ono vrijeme, prije 2000 i više godina svaki narod imao je svoje bogove i božanstva koje je štovao i svoja vjerovanja.
U kršćanstvu (a posebno katoličkoj Crkvi) je doslovno sve preuzeto od Židova: psalmi, obredi po uzoru na judaizam, npr. pasha, njihova Objava (cijeli tzv. Stari zavjet) se preuzima, zatim mnogi njihovi blagdani koji su samo malo modificirani, jer su drugačije nazvani (npr. židovska Pedesetnica – kršćansko Uskrsno vrijeme od pedeset dana itd.)
Pavao, glavni širitelj kršćanstva, isto je Židov. Mnogi su odavno to rekli da je zapravo Pavao osnivač kršćanstva kakvo danas poznajemo. U njegovim poslanicama je sva teologija i kršćanski 'nauk'. Na njegovoj viziji je sve utemeljeno. Petar i ostali apostoli kao da tu igraju neku marginalnu ulogui, što se može vidjeti iz slijedećega: Pavao je osnovao na desetke ili stotine ‘zajednica’, a Petar i ostali apostoli – skoro pa ni jednu! Barem ni jednu koja se bilo gdje spominje. Što bi na to rekli vrli teolozi i egzegete? Mislim da se o tome zapravo i ne raspravlja, nego se uzima kao 'zdravo za gotovo' da je Bog izabrao Pavla za tu ulogu, dok su drugi apostoli isto naravno 'važni', iako ne osnivaju zajednice poput Pavla širom svijeta. O njima nema nikakvih autentičnih, ni pisanih znakova i tragova! Postoje Petrove, Ivanove, te Jakovljeva i Judina poslanica… Ali što je to u usporedbi s 14 Pavlovih!? Pa mnoge zajednice koje je osnovao na području Male Azije i Rima, dok ostali apostoli nisu osnovali niti jednu o kojoj bi bilo pisanih tragova. Sve se svodi samo na neke izgleda 'pobožne legende' kojih je kršćanstvo puno.
To je doslovno kao nametanje cijelom svijetu običaja i vjerovanja jednog naroda. Jer su ostali narodi imali svoje bogove i vjerovanja. Međutim, Crkva je kasnije proglasila da su te vjere bile poganske, tj. demonske i da to nisu bili bogovi, nego demoni, koji su ih poticali na štovanje, pa je zato trebalo nemilice zatrti i iskorijeniti njihove običaje, vjerovanja i rituale. Jer ako se nešto proglasi mračnim, zlim i to demonizira, onda je lako navesti 'pobožnu masu' na to da se sve takvo bez milosti uništi - jer je 'od đavla'!
Prema spomenutoj knjizi judaizam je za ‘obične’ Židove, a religija masona - za elitu, za one koji vladaju svijetom. A jedno i drugo izgleda vuče korijene iz Egipta! Zato izgleda neobično da masoni mogu svjesno vjerovati u Sotonu i smatrati ga svojim Bogom? Kako to da se ne boje osude, pakla i Boga? Međutim, sad je možda jasnije – zašto se ne boje – pa zato jer su religije njihov produkt, oni su to sve iskonstruirali i izmislili i taj pakao i tog Boga koji kažnjava – za široke mase. Da bi oni mogli nesmetano vladati ovim svijetom, držeći ljude u neznanju i strahu. Jer kad bi ljudi to otkrili i saznali neke stvari, više se ne bi bojali i ne bi se njima moglo tako manipulirati. Osim toga, religije su uvijek išle u korak sa politikom i vlašću. Sam Pavao potiče svoje zajednice kako je važno davati 'caru carevo', poreze itd. Naglašava kako trebaju biti podložni vlastima, jer su one “od Boga”!
Najprije su to činili samo kroz kršćanstvo, a sada, kad je ono oslabilo i kad ga se više tako ozbiljno ne shvaća, upotrebljavaju se nove metode i novi načini porobljavanja. Prije je bilo više duhovno, a danas postaje ekonomsko. Svjetsko gospodarstvo je u krizi, jer su oni koji vladaju svijetom ‘isisali’ sve ono što vrijedi, pa ‘doziraju’ kako im paše (npr. ruše dionice itd.) Kažu da je i New age od njih, jer time žele zavarati mase, pošto se više ne drže kršćanstva – pa sad treba neka nova religije za mase. I tu ima nešto. Neke stvari koje se danas nude na 'tržištu duhovnosti' su jednostavno plitke. Ali što je stvarno istina, to je jako teško ustanoviti, jer svatko na svijetu ima neku “svoju istinu” i svatko nešto “prodaje” za istinu. I zato kad netko za nešto tvrdi da je to “jedina istina” ili “prava istina” – onda tu treba biti jako oprezan. Istina se ne može nametati, nego do nje treba doći i otkriti je, spoznati, doživjeti da je to istina, a ne samo vjerovati ono što kaže neki vanjski “autoritet”. Autoritet bi trebao biti svatko sam sebi i jednostavno intuicijom doživjeti i prepoznati jeli nešto istina ili samo debela laž.
“Tako je pisano”
Jedan od argumenata protiv kršćanstva, tj. Crkve je biblijska neutemeljenost, tj. nedostatak stvarnog temelja u tim “svetim i nadahnutim pismima”, koji su nastali postupno i tek kasnije proglašeni “nadahnutim od Boga”. I da se onda da oni mogu biti temelj kršćanstva? Prvo – što se tiče Evanđelja: a ono što je “jezgra kršćanstva”, je neobično da je nastalo tako spontano i na neobičan način? Čemu uopće četiri Evanđelja? Zašto nije bilo samo jedno, ali “pravo”, autentično? Zapravo tri sinoptička su suvišna, ili ostala dva – kao da su Matej i Luka prepisivali Markovo evanđelje i onda dodavali još neke “svoje” dodatke, nadopune. A neka mjesta su kao ista, ali zapravo različito prepričana (u nekim slučajevima to mijenja bitne stvari: npr. da se Isus molio za neprijatelje i govorio, “zašto si me ostavio”, a u drugima da je šutio ili rekao “oprosti im jer ne znaju što čine i sl.)
A Ivanovo je potpuno drugačije, više “filozofsko” (utjecaj grčke filozofije…) Informirajući se o tome kako je nastala Biblija i “sveti kanon” možemo vidjeti koliko je tu bilo prepisivanja tisuću puta – često i krivo biblijskih tekstova. U knjizi “Isus to nije rekao”, Barta D. Ehrmana, Luka i drugi evanđelisti utemeljeni su na Marku – pa su dodavali razne stvari i mijenjali, “uljepšavali” neke stvari itd. Svatko je prevodeći neki biblijski tekst dodavao nešto svoje. Ili barem svoje shvaćanje, davao svoju interpretaciju, kroz što je izražavao svoja uvjerenja. Ponekad su prepisivači pisali nešto novo, uvjereni da unose ispravke krivo shvaćenih dijelova – a zapravo su time unosili svoje izmjene. Jer kako kaže autor te knjige: “čitanje nekog teksta neminovno uključuje tumačenje nekog teksta”. Tako da to nije bilo do kraja statično i autentično, kao što danas imamo knjigu koja je prošla kroz lekturu – pa je onda i autor mogao dati svoju suglasnost za tisak itd. Toga prije naravno nije bilo. Već sam izvorni tekst mogao je imati neke pogreške u sebi – ako ga je pisao netko drugi (npr. pisar – jer svi onda nisu ni znali pisati)
Drugo, kako je nastao sam tzv. “kanon”, ono što je službeno prihvaćeno. To nije bilo u samim počecima Crkve, nego tek u negdje u 4. stoljeću. A bilo je tisuće “svetih rukopisa”, pa su samo neki od njih odabrani, selektirani – a drugi odbačeni – kao oni koji nisu “nadahnuti”. A kriterije koje su, a koje nisu nadahnute su znali smo oni tzv. očevi crkve i naravno Duh Sveti!
Jer tko garantira da je to “Riječ Božja”!? Pa naravno - Crkva! Dakle Crkva ima svu vlast – od Boga, ali tko kaže da je to baš tako? Tko nam to garantira? Opet ista Crkva – koja se poziva na to da je Isus to rekao. A tko to jamči “da je Isus to rekao”? Pa opet Crkva! I tako u krug. Prema tome – nekog stvarno relevantnog dokaza nema! (kadija te tuži, kadija ti sudi!) Crkva sama sebi daje vlast i ovlasti – jednostavnim riječima – tko vas sluša – mene sluša! I to je dosta da svi to prihvate i "povjeruju"? Dosta je da povjeruje naivna tzv. “kritična” masa i da se Crkva onda na tome vozi do 'sudnjeg dana'...
Same Pavlove poslanice su očiti primjer. Ono što je bilo samo upućeno jednoj zajednici, “lokalnoj crkvi”, odjednom postaje upućeno svima i važi za sve. Postaje “Riječ Božja” iako je samo “riječ Pavlova”, no tu moramo priznati da je nadahnuta, jasno i da je Bog kroz njega “progovorio”, a Pavao zapisao ili njegovi pisari. Kao da danas npr. Bozanić piše svoje poslanice ili neki drugi biskup – za svoje “stado” pa da ih se slijedećih 2000 godina čita svima – kao “Riječ Božju”, jer je to rekao Božji posrednik...
Zanimljivo je kada se uspoređuju “sveti tekstovi” NZ, da se tu može vidjeti svašta – tj. različit pristup, različito viđenje Isusa, Crkve i svega. Drugačija su Evanđelja, drugačije poslanice, drugačije otkrivenje. I zašto baš Pavao toliko piše o tome kako Crkva treba funkcionirati, a ne Petar, na kojem je navodno Isus utemeljio Crkvu!? Osim toga, on povijesnog Isusa nije ni vidio, nego tek kad mu se je “ukazao”. No ovo je tek pitanje – tko se to njemu zapravo ukazao!?
Na kraju krajeva – smiješno je da bi stvarno Bog objavljivao svoju riječ, odn. Objavu preko jedne “knjige” koja ima stotine autora i prepisivača, pa je svaka malo drugačija. Tj. ta knjiga je tako nešto elastično, promjenljivo. U njoj ima svega i svačega zbrda – zdola…
Npr. neki tamo levitski zakonik imamo kao Objavu i sveti tekst – gdje su zapisani neki za nas smiješni propisi i uredbe – koje više nemaju nikakve veze s ničim. Ili neke povijesne knjige, u kojima se nabrajaju neke loze, neka čudna imena itd. Ili da čitamo neke proroke koji su bacali “drvlje i kamenje” na ljude koji su štovali “krive bogove” ili nešto slično radili što nije bilo po “Jahvinoj volji”. Da bi sada mi to čitali i primjenjivali na sebe. A nema “veze s vezom”, tj. s ničim… A to je tako kada se neka prastara knjiga uzme za svetu knjigu – pa onda kada bi u njoj bile i najveće gluposti, ljudi bi to tumačili na neki “uzvišeni” način – jer to je navodno “od boga” – i nešto nam govori.
To se onda zove “narod knjige” i “religija knjige”, gdje neke tamo arhaične i prazne riječi imaju “uzvišeno” značenje i trebaju određivati naš život danas. Kako je to smiješno! Držati se svega toga “kao pijan plota”, a na kraju krajeva – tko uopće zna čije su to riječi i koliko su te riječi autentične ili uopće koliko su točno prevedene? A na kraju samo Crkva je mjerodavna da kaže jeli nešto ispravno ili neispravno. I kako joj uopće ne vjerovati, kad je tako sveta i nepogrešiva!?
Vrlo neobično je to da Evanđelja nisu nastala odmah, nego kroz dosta dugi period vremena, a pripisuju se Mateju, Marku, Luki i Ivanu, a datiraju skoro sa kraja I stoljeća. Čudno je i to da neki Marko i Luka pišu Evanđelja, a da zapravo Isusa nisu ni vidjeli. Koliko sam čuo: Marko je Petrov učenik; a Luka Pavlov. Na osnovu čega to onda Luka piše Evanđelje, kad je znao samo Pavla, on zapravo nema nikakve veze s povijesnim Isusom. Pa zašto Evanđelja nisu pisali jednostavno apostoli, nego neki drugi ljudi, 'po nadahnuću'? Ni najveći stručnjaci ne mogu složiti ili jasno reći – kako su Evanđelja zapravo nastala. Sve je tu nešto maglovito i nejasno.
Da je Isus stvarno želio osnovati ovakvu organizaciju i instituciju koja bi ga zastupala na Zemlji, onda bi to sve trebalo biti malo drugačije. Bilo bi nužno da se od početka sve lijepo zapisivalo, jasno reklo, a ne ovako, naknadno: tako je pisano, to apostoli svjedoče itd. I onda ona slavna rečenica: blago onima koji ne vidješe, a vjeruju… Da, stvarno, kako ne bi vjerovali kada imamo tako neupitna svjedočanstva. Jer, kako se ono kaže “papir svašta trpi”…
Evo i nekih primjera netočnih i sumnjivih navoda iz Evanđelja:
*Josip nije morao ići u Betlehem zato jer je potjecao iz “roda i mjesta Davidova” – zašto bi? Kakve to ima veze, jer je David živio skoro pa 1000 godina prije… Osim toga, kako Isus može biti potomak Davida – kad Josip nije njegov biološki otac!?
*Zašto bi Isus govorio da njegovi učenici trebaju “nositi križ” kad ga još sam nije nosio? To bi njegovim suvremenicima moralo biti nerazumljivo – što je time želi reći?
*Isusova kušnja na pustinji: Tko je tamo bio prisutan, da bi mogao dati takvo izviješće, kako je to bilo!? Ili je govorio: bio sam na pustinji i onda mi je pristupio đavao… Pa sam mu ja rekao…
*Ti si Petar - Stijena, spominje se samo na jednom jedinom mjestu (Matej, to je lako moglo biti naknadno nadodano)! Da bi se opravdalo to da je Petar nešto posebno među apostolima i da bi se tako jednom čovjeku olako “dala sva vlast” - na Nebu i na Zemlji...
*Nazaret je izgleda zapravo izmišljeni grad! Nepostojeći u ono vrijeme! Da bi se “ispunilo proroštvo”, da će ga zvati Nazarećanin… Osim toga, navodno to ne piše nigdje u prorocima – osim da će Mesija biti “nazaren božji”, a ne da će ga zvati Nazarećanin! (jednostavno krivo tumačenje 'proroštva' iz Starog zavjeta)
A Ivanovo je potpuno drugačije, više “filozofsko” (utjecaj grčke filozofije…) Informirajući se o tome kako je nastala Biblija i “sveti kanon” možemo vidjeti koliko je tu bilo prepisivanja tisuću puta – često i krivo biblijskih tekstova. U knjizi “Isus to nije rekao”, Barta D. Ehrmana, Luka i drugi evanđelisti utemeljeni su na Marku – pa su dodavali razne stvari i mijenjali, “uljepšavali” neke stvari itd. Svatko je prevodeći neki biblijski tekst dodavao nešto svoje. Ili barem svoje shvaćanje, davao svoju interpretaciju, kroz što je izražavao svoja uvjerenja. Ponekad su prepisivači pisali nešto novo, uvjereni da unose ispravke krivo shvaćenih dijelova – a zapravo su time unosili svoje izmjene. Jer kako kaže autor te knjige: “čitanje nekog teksta neminovno uključuje tumačenje nekog teksta”. Tako da to nije bilo do kraja statično i autentično, kao što danas imamo knjigu koja je prošla kroz lekturu – pa je onda i autor mogao dati svoju suglasnost za tisak itd. Toga prije naravno nije bilo. Već sam izvorni tekst mogao je imati neke pogreške u sebi – ako ga je pisao netko drugi (npr. pisar – jer svi onda nisu ni znali pisati)
Drugo, kako je nastao sam tzv. “kanon”, ono što je službeno prihvaćeno. To nije bilo u samim počecima Crkve, nego tek u negdje u 4. stoljeću. A bilo je tisuće “svetih rukopisa”, pa su samo neki od njih odabrani, selektirani – a drugi odbačeni – kao oni koji nisu “nadahnuti”. A kriterije koje su, a koje nisu nadahnute su znali smo oni tzv. očevi crkve i naravno Duh Sveti!
Jer tko garantira da je to “Riječ Božja”!? Pa naravno - Crkva! Dakle Crkva ima svu vlast – od Boga, ali tko kaže da je to baš tako? Tko nam to garantira? Opet ista Crkva – koja se poziva na to da je Isus to rekao. A tko to jamči “da je Isus to rekao”? Pa opet Crkva! I tako u krug. Prema tome – nekog stvarno relevantnog dokaza nema! (kadija te tuži, kadija ti sudi!) Crkva sama sebi daje vlast i ovlasti – jednostavnim riječima – tko vas sluša – mene sluša! I to je dosta da svi to prihvate i "povjeruju"? Dosta je da povjeruje naivna tzv. “kritična” masa i da se Crkva onda na tome vozi do 'sudnjeg dana'...
Same Pavlove poslanice su očiti primjer. Ono što je bilo samo upućeno jednoj zajednici, “lokalnoj crkvi”, odjednom postaje upućeno svima i važi za sve. Postaje “Riječ Božja” iako je samo “riječ Pavlova”, no tu moramo priznati da je nadahnuta, jasno i da je Bog kroz njega “progovorio”, a Pavao zapisao ili njegovi pisari. Kao da danas npr. Bozanić piše svoje poslanice ili neki drugi biskup – za svoje “stado” pa da ih se slijedećih 2000 godina čita svima – kao “Riječ Božju”, jer je to rekao Božji posrednik...
Zanimljivo je kada se uspoređuju “sveti tekstovi” NZ, da se tu može vidjeti svašta – tj. različit pristup, različito viđenje Isusa, Crkve i svega. Drugačija su Evanđelja, drugačije poslanice, drugačije otkrivenje. I zašto baš Pavao toliko piše o tome kako Crkva treba funkcionirati, a ne Petar, na kojem je navodno Isus utemeljio Crkvu!? Osim toga, on povijesnog Isusa nije ni vidio, nego tek kad mu se je “ukazao”. No ovo je tek pitanje – tko se to njemu zapravo ukazao!?
Na kraju krajeva – smiješno je da bi stvarno Bog objavljivao svoju riječ, odn. Objavu preko jedne “knjige” koja ima stotine autora i prepisivača, pa je svaka malo drugačija. Tj. ta knjiga je tako nešto elastično, promjenljivo. U njoj ima svega i svačega zbrda – zdola…
Npr. neki tamo levitski zakonik imamo kao Objavu i sveti tekst – gdje su zapisani neki za nas smiješni propisi i uredbe – koje više nemaju nikakve veze s ničim. Ili neke povijesne knjige, u kojima se nabrajaju neke loze, neka čudna imena itd. Ili da čitamo neke proroke koji su bacali “drvlje i kamenje” na ljude koji su štovali “krive bogove” ili nešto slično radili što nije bilo po “Jahvinoj volji”. Da bi sada mi to čitali i primjenjivali na sebe. A nema “veze s vezom”, tj. s ničim… A to je tako kada se neka prastara knjiga uzme za svetu knjigu – pa onda kada bi u njoj bile i najveće gluposti, ljudi bi to tumačili na neki “uzvišeni” način – jer to je navodno “od boga” – i nešto nam govori.
To se onda zove “narod knjige” i “religija knjige”, gdje neke tamo arhaične i prazne riječi imaju “uzvišeno” značenje i trebaju određivati naš život danas. Kako je to smiješno! Držati se svega toga “kao pijan plota”, a na kraju krajeva – tko uopće zna čije su to riječi i koliko su te riječi autentične ili uopće koliko su točno prevedene? A na kraju samo Crkva je mjerodavna da kaže jeli nešto ispravno ili neispravno. I kako joj uopće ne vjerovati, kad je tako sveta i nepogrešiva!?
Vrlo neobično je to da Evanđelja nisu nastala odmah, nego kroz dosta dugi period vremena, a pripisuju se Mateju, Marku, Luki i Ivanu, a datiraju skoro sa kraja I stoljeća. Čudno je i to da neki Marko i Luka pišu Evanđelja, a da zapravo Isusa nisu ni vidjeli. Koliko sam čuo: Marko je Petrov učenik; a Luka Pavlov. Na osnovu čega to onda Luka piše Evanđelje, kad je znao samo Pavla, on zapravo nema nikakve veze s povijesnim Isusom. Pa zašto Evanđelja nisu pisali jednostavno apostoli, nego neki drugi ljudi, 'po nadahnuću'? Ni najveći stručnjaci ne mogu složiti ili jasno reći – kako su Evanđelja zapravo nastala. Sve je tu nešto maglovito i nejasno.
Da je Isus stvarno želio osnovati ovakvu organizaciju i instituciju koja bi ga zastupala na Zemlji, onda bi to sve trebalo biti malo drugačije. Bilo bi nužno da se od početka sve lijepo zapisivalo, jasno reklo, a ne ovako, naknadno: tako je pisano, to apostoli svjedoče itd. I onda ona slavna rečenica: blago onima koji ne vidješe, a vjeruju… Da, stvarno, kako ne bi vjerovali kada imamo tako neupitna svjedočanstva. Jer, kako se ono kaže “papir svašta trpi”…
Evo i nekih primjera netočnih i sumnjivih navoda iz Evanđelja:
*Josip nije morao ići u Betlehem zato jer je potjecao iz “roda i mjesta Davidova” – zašto bi? Kakve to ima veze, jer je David živio skoro pa 1000 godina prije… Osim toga, kako Isus može biti potomak Davida – kad Josip nije njegov biološki otac!?
*Zašto bi Isus govorio da njegovi učenici trebaju “nositi križ” kad ga još sam nije nosio? To bi njegovim suvremenicima moralo biti nerazumljivo – što je time želi reći?
*Isusova kušnja na pustinji: Tko je tamo bio prisutan, da bi mogao dati takvo izviješće, kako je to bilo!? Ili je govorio: bio sam na pustinji i onda mi je pristupio đavao… Pa sam mu ja rekao…
*Ti si Petar - Stijena, spominje se samo na jednom jedinom mjestu (Matej, to je lako moglo biti naknadno nadodano)! Da bi se opravdalo to da je Petar nešto posebno među apostolima i da bi se tako jednom čovjeku olako “dala sva vlast” - na Nebu i na Zemlji...
*Nazaret je izgleda zapravo izmišljeni grad! Nepostojeći u ono vrijeme! Da bi se “ispunilo proroštvo”, da će ga zvati Nazarećanin… Osim toga, navodno to ne piše nigdje u prorocima – osim da će Mesija biti “nazaren božji”, a ne da će ga zvati Nazarećanin! (jednostavno krivo tumačenje 'proroštva' iz Starog zavjeta)
